Dobro došli na www.koamsdazdk.com.ba
 Meni
Naslovna
Deklaracija
Pravila
Vijesti          Politika
Citati
Korisne stvari Foto galerija Knjiga gostiju
 Press
Saopštenja
Izvodi iz štampe
 Općinski odbori
Vareš
 
Breza
 
Visoko
Kakanj
Zenica
Žepče
Zavidovići
Maglaj
Tešanj
Doboj-Jug
Olovo

SA SDA JAČA BiH

 

SA SDA JAČA BiH

Nemojte glasati za one koji su se pretvorili u lokalne moćnike, za one koji su stekli bogatstvo pa im se ne zna porijeklo.

Nemojte glasati ni za one koji mnogo govore, koji za sebe agituju i kažu ''glasaj za mene''.

Za one koji traže vlast nemojte glasati.

Danas svugdje u razvijenom društvu postoje bogati ljudi i bogata preduzeća. Sve što je više bogatstva u jednom društvu, sve veći dio tog bogatstva pripada svima.

Srebrenička katastrofa je ljudska nesreća prevelika za premalu Bosnu. Tragedija i motivi koji stoje iza nje tiču se svakog čovjeka i svake žene u svijetu.

...riječi su rahmetli predsjednika Alije Izetbegovića.


 

 Politika

Pročitajte:

Šta rahmetli Alije Izetbegović kažeo o gosp. Dr. harisu Silajdžiću i saopćenja za javnost predsjedsjedavajućeg BiH gosp. Sulejmana Tihića povodom skrnavljenja mezara Prvog predsjednika Republike Bosne i Hercegovine rahmetli Alije Izetbegovića.

***

Sarajevo, 27. 04. 2006. Rahmetli Alija Izetbegović o dr. Harisu Silajdžiću

 Alija Izetbegović – izlaganje sa prve vanredne (proširene) sjednice Glavnog odbora SDA održane 25.08.1995. u Zenici


Svjedoci smo ovih dana sramne uloge dr. Harisa Silajdžića u političkom životu BiH. Kod neupućenih, njegovo ponašanje i istupi izazivaju brojne reakcije: od čuđenja, zaprepaštenosti, gađenja do straha od onog što govori. A nas nema šta čuditi: sve o njemu i kako se treba postaviti prema njemu rekao nam je još davno naš predsjednik, rahmetli Alija Izetbegović. Zato Vam ponovo donosimo njegove riječi izrečene u momentima kada je Haris Silajdžić dao ostavku na mjesto premijera Vlade FBiH. Znamo u kakvoj se situaciji nalazio naš narod tada. Podsjetimo se zato riječi koje nam trebaju biti putokaz spram Silajdžića i svih sličnih njemu. Ovako je kazivao rahmetli Alija Izetbegović:


...Ne može ni jedan čovjek ucijeniti narod i reći: ili će biti ovako, ili ja odoh. Ova kriza Vlade jeste u stvari mina u nezgodan čas. Haris je napravio neodgovoran potez. To se ne radi u ovakvim danima. Haris treba da objasni šta je htio s tim? Kakvi su pravi razlozi? Da li zaista Haris više nije mogao da radi, je li ga neko ometao da vrši svoj posao? Njega ovdje nema, iako je bio pismeno pozvan. Čuo sam da je otišao u Tuzlu. To predstavlja ignoriranje i Glavnog odbora i naših poslanika, ponašanje razmažene primadone, kojoj stalno govore kako je lijepa i pametna. To ponašanje nećemo trpjeti. Haris će biti pozvan da se vrati, ako hoće, ali neće biti moljen. Ni ja ni bilo ko ne bi trebalo da bude moljen. Ako vam sutra ponudim ostavku, odmah je usvojite. Nema hajra ako molite nekoga. Mi imamo ponašanje da Haris izvoljeva da radi ovo, a da ne radi ono. Bira šta će raditi... Haris je birao da radi vanjske poslove, a uglavnom je zapostavljao druge. Ja bih vas zamolio da se u tom pogledu isključivo služimo činjenicama. Zamolio bih vas, koji ste sa terena, da ispitamo, da procijenimo, bilo u korist ili protiv Harisa, ali da istinito kažemo, kako su stvari stajale u privredi, finansijama, bankarstvu, žurnalistici, informatici, penzionom i invalidskom osiguranju, prosvjeti, sudstvu, zdravstvu, o čitavom tom domenu od koga narod živi. Ratno stanje je izvanredno stanje, sutra će se rat završiti. Ne živi narod da bi ratovao, nego da bi radio i podizao djecu. Na propuste koji su u tom pogledu učinjeni, ja sam u zadnjih godinu dana više puta skretao pažnju Harisu, tražeći od njega da se više posveti pitanjima koja mi drugi ne možemo da radimo, jer nemamo aparat za to i jer je to isključivo Vladin domen. Tražio sam da konačno riješi nešto što se tiče zdravstva, koje se raspada i o kojem niko ne vodi računa. Vlada je prihvatila kao gotovu činjenicu da će narod raditi besplatno zauvijek. Ne bi se nikada sjetila plata. Ljudi treba da budu plaćeni.

Ja bih vas zamolio da se iznese situacija kakva jeste, nemojte je ni uljepšavati, ni bojiti crnim bojama. Ja znam kakva je situacija u Sarajevu. Znam kakva je u Zenici, jer sam dolazio i malo se obavijestio. Ne znam tačno kakva je u Tuzli, ali pretpostavljam da nije mnogo bolja. U Sarajevu, da mi nismo intervenisali kao Stranka, mislim da bi se Klinički centar zatvorio... Nama su se bebe godinu dana rađale u podrumskim memljivim prostorijama. Žene su derale svoju odjeću da zamotaju bebe jer pelenica nije bilo. Niko se iz Vlade nije potrudio da to riješi, nego su važni »Vašingtoni«, »Kuvajti«; vanjska politika. Govorio sam: »Daj, konačno, Harise, riješi pitanje sudstva«...Sudovi ih oslobodili. Sudstvo inače ne funkcionira jer se niko o njemu ne brine. Sve što je bilo sudija, koji su mogli otići u advokate da rade za pare, otišli su. Sudstvo je uglavnom ostalo na Srbima, preko 50 posto sudija su Srbi... Univerzitet se također raspada. Univerzitetski profesori gladuju. O tome bi trebalo da Vlada vodi računa. Slično je i sa cestama, informatikom. Haris kritikuje Amilu, kaže da na TV nema novinara, a je li se ikada išta platilo novinarima? Ove razne kuće koje su se razmnožile i koje uglavnom finansiraju stranci — a oni ne rade za nas nego za sebe — daju 500 do 1000 DM novinaru koji će da radi za njih. Na sve strane cvjetaju neki listovi koji pišu protiv nas. Neka pišu, ali oni nisu nezavisni. Kako će biti nezavisan list koga plaća neki stranac! A naši su kao zavisni listovi. Novinari su svi jedan za drugim otišli da rade za platu jer Amila ne može svom novinaru dati mi dvadeset maraka mjesečno. A Haris kaže, pogledajte kakva je televizija, nema tamo nikoga. Ima u engleskom jeziku jedan izraz koji kaže — self fulfilling profecy — samoispunjavajuće proročanstvo. Ako vi jednoj kući, kao što je televizija, ne dajete ništa ona će se sigurno početi raspadati. Vi ste dakle pogodili situaciju koju ste stvorili. Ja ne branim ni Amilu ni Televiziju, ali pitam se kako ona uopće radi i kako se snalazi. Ja sam u jednom članku pročitao da je Zenicu do sada napustilo 600 zdravstvenih radnika od kojih 200 Ijekara. U članku se dalje kaže: »Ako.se ovako nastava mi možemo staviti ključ u bravu...« Ko će liječiti ljude? Niko iz Vlade se ne sjeća da bi se tim ljudima morala dati nekakva plata, kaikva-takva egzistencijalna sigurnost. Ljekari mogu naći posao vani. Imaju porodice van države, koje ih zovu da dođu. Ja znam tri četiri Ijekara koji su otišli jer imaju porodice vani. Ovdje niko o njima ne vodi računa i jednog dana samo čuješ otišao, zaposlio se negdje u Njemačkoj, Švedskoj i sl. Je li normalno da zagrebačka čokolada u Zenici bude jeftinija nego u Zagrebu? Sama ta činjenica pokazuje da nešto nije u redu sa finansiranjem i oporezivanjem, Obični svijet nakon toga donosi zaključke da neko tu ima računa, neko na vlasti. Zašto se roba ne oporezuje? Hrvatska oporezuje sve proizvode, te pare se daju za vojsku, zdravstvo itd. Čini mi se da je i kahva kod nas jeftinija nego u Austriji. Kako, ja ne znam, ali znam da je dijelom zbog toga što se porez ne uzima za tu robu. Kada je riječ o cigaretama, čokoladi, kahvi, alkoholu itd. porezi su u normalnim zemljama 100 posto, te pare idu u neki fond iz koga se održavaju službe u korist siromašnijeg dijela stanovništva. To mi nismo učinili. Situacija je teška, mi je, nepreduzimanjem nekih mjera, činimo još težom. Poseban je slučaj sa vojničkim platama. Stranka je više puta tražila da se uvedu vojničke plate. Vojnik, s pravom, traži da njegov status bude riješen. Ja sam prestao ići po linijama, ne znam šta vojnicima da kažem. Ja sam se na kraju lično založio i riješio taj problem, tražio sam od Stranke da to izdejstvuje, da ide na Vladu, da insistira. Sve je to urađeno dok je Haris bio u Americi. Mislim da on nema afiniteta prema tim problemima. Što se tiče toga puta u Ameriku, zahtijevao je od mene da ide, ja sam rekao: »Dobro, Harise, hajde, ali mislim da su vojničke plate važnije«. Ne znam kakva je korist bila od tog puta u Ameriku. Ako on dođe, upitajte ga kakvi su rezultati toga puta. Kongres je bio već izglasao zakon o embargu, zašto je trebalo da se ide? Da ne bi bilo u našoj javnosti problema, mi smo ga pokrili nekom odlukom da ode i vidi implikacije te odluke. Ali meni se čini da je važnije bilo ostati u zemlji i odraditi posao ovdje. Kažu mi da strani novinari slikaju sve i svašta, odu do linija pa slikaju one naše jadne žene, nene kako dolaze. Nema akreditacija, Vojska to ne može rješavati. U jednom slučaju ona zabrani. Onda novinari počinju pisati kako im se ništa ne dozvoljava, kako se nešto krije od javnosti, itd. To pitanje Vlada treba da riješi, odnosno Ministarstvo za informiranje, koje je sada u sastavu Ministarstva za obrazovanje. Ali ta stvar ne ide i niko o tome ne vodi računa. Nema nikakvih pravila. Niču TV i Radio stanice širom Bosne, bez ikakve kontrole jer nema zakona kako treba raditi. Neke od tih TV stanica čak ne prenose ni naš Dnevnik. Ja sam morao da skrenem pažnju Harisu da naš Dnevnik mora da ide. Nema u tom pogledu nikakvog reda. Hoću da kažem da jedan čitav niz pitanja nije bio pokriven, jer je Haris svoje interesovanje pa i težište Vlade pomjerio sa tih životnih pitanja na teren visoke politike. A to nije bilo potrebno, jer vanjska politika je sada pokrivena vrlo dinamičnim ministrom inostranih poslova ...


Sada kada je dao ostavku, Haris nije našao za vrijedno da dođe među nas pa da kaže: »Dajem ostavku zbog toga i toga“. Ima tu malo razmaženog ponašanja. I mi smo tome sami doprinijeli. Mi smo njega hvalili, ja ga nisam nikada javno kritikovao. Sve sam ovo znao, sve sam i držao među nama, ja sam » rješavao s njim razgovorima, pismima, ali hajra nije bilo. Pošto ostavka nije Obrazložena, počinju špekulacije pa i priče da je to sukob između moderne i fundamentalističke Bosne, modernog i fundamentalističkog lica Bosne. Pristao bih da kažu da je to razlika između lijepog i ružnog, mladog i starog lica, jer njegovo je lijepo, a moje ružno, njegovo mlado, moje staro, ali da je jedno lice moderne Bosne, a da je ovo drugo fundamentalističke Bosne, jednostavno su laži i propaganda. Haris je otkačio taj proces, koji se više ne može kontrolirati. Da je obrazložio ostavku, ljudi bi se kretali u okviru toga obrazloženja, ali ovako se razvijaju razne špekulacije. Po mome mišljenju Haris je učinio neodgovornu stvar. Mi ćemo ga zbog javnosti vjerovatno pozvati da povuče ostavku, uprkos svemu ovome. Ne zbog Harisa Silajdžića, mi bez njega možemo, zapamtite, nema. nikoga bez koga ne možemo, nego ćemo to uraditi zbog naroda. Ne može se svakom čovjeku doći u kuću i objašnjavati o čemu se radi. Pošto narod to teško doživljava, mi ćemo ponuditi Harisu da se vrati, pod uvjetom da poštuje ovo tijelo ovdje. Ono što ima muslimanskog uha koje nešto znači, to je sada u ovoj sali. Nije gore u Tuzli, gdje je on otišao, nego je ovdje.


Jučer je opozicije dizala glas. Zašto opozicija? Zašto baš ona brana Harisa? — Zato da oslabi našu poziciju. Jasna je stvar jer mene ne mogu ugroziti ljudi iz opozicije i njihove stranke, ali rascjep u Stranci bi mogao ugroziti poziciju SDA i poziciju muslimanskog naroda. Rascjep bio mogao da jača opoziciju koja je sjedila ovdje i koja je prije tri dana poslala ono pismo da prenošenje izbora Predsjednika na Skupštinu nije u redu, da je to protuustavno dtd. To se preko Harisa može uraditi, čujem da on kaže »Ja sam dao ostavku, jer se nisam mogao složiti da je Srebrenica i Žepa pala«, pa očekuje da narod odgovori: »Tako je, imaš ti pravo, vidiš ovo je čovjek koji brani Srebrenicu i Žepu«. Kako da mi ostali nismo branili Srebrenicu i Žepu. Ja sam mu neki dan rekao ovdje da ni Vlada ni on nisu ništa praktički učinili za Srebrenicu i Žepu. Ima tu neko iz Srebrenice, pa neka kaže šta je Haris uradio za Srebrenicu, osim što je izlazio na televiziju. Ova vojska je, a ne Vlada, našla i poslala ona tri nesretna ljekara koji su poginuli u onoj nesreći. Nije ih Vlada našla i ubijedila da odu, iako je to njen zadatak bio, nego je to vojska učinila, iako je Vlada ta koja treba da brine ko će liječiti narod. Nas sviju boli Srebrenica, i neka je proklet onaj koga ne boli stradanje Srebrenice.

Harisova ostavka je, po mojem mišljenju, jedan neprinci¬pijelan potez koji se ticao borbe za vlast, da se ta vlast uzme u cjelosti. Od mene je Haris tražio da se uklone Ganić i Šaćirbegović... Ja se nisam mogao na takav neprincipijelan način odricati tih ljudi.


Što se tiče Ganića, koji se slomio radeći i čitavog sebe dao, ja sam rekao Harisu: »Kada si ti bio u Americi i hodao po svijetu — jer Haris je došao u Bosnu godinu i po dana nakon početka rata — Ganić je ostao u Sarajevu, koje je bilo bombardovano iz dana u dan i radio u Predsjedništvu koje je bilo bez grijanja i struje. On je profesor jednog uglednog američkog sveučilišta. Je li trebalo da se odreknem Ganića za hater Harisa. To mi nikada nije palo na pamet, uostalom, Ganić je izabran od strane naroda. Da vam pravo kažem, ja sam balansirao između njih dvojice a zamorio sam se Više od toga. Šta god uradi Ganić za Harisa to ne valja, uključujući Petersburški dogovor, samo zato jer nije urađen sa njegovim znanjem. Nije ni Vašingtonski sa znanjem Ganića, pa ga je Ganić prihvatio. Otiišao je Haris u Vašington pa pripremio Vašingtonske dogovore o Federaciji. Istina je da je bio u stalnom dogovoru sa mnom, ali telefononima se ne može mnogo uticati. Veliku većinu posla je Haris uradio onako kako je on mislio da treba uraditi. I sada ode Ganić, kao potpredsjednik te Federacije u Petersburg i napravi jedan dobar ugovor. Haris kaže da taj ugovor ne valja, uprkos toga što ga je Predsjedništvo usvojilo, što ga je usvojila Stranka, što su ga sve stranke ocijenile kao koristan, ali Haris kaže: »Nisam ja bio tamo.' To je urađeno bez mog znanja«. — To je jedna vrsta uobraženosti koja ne može izdobriti. Trebalo je, valjda, da ja kažem Ganiću: „Pošto tebe Haris ne voli, vrati se ti u Ameriku«...


On (Silajdžić) će se morati konačno početi baviti privredom, zdravstvom i tim nesretnim ranjenicima i invalidima. Mi ćemo morati danas odavde narediti Vladi, da ima da se konačno donese Zakon u vezi šehidskih porodica i invalida. Mene pitaju šta je sa tim zakonom čiji je nacrt Vladi podnesen još početkom godine. Jučer taj zakon nije bio iznesen pred Skupštinu. Rekao sam da ćemo ga donijeti po skraćenom postupku i to ćemo učiniti. To ćemo uraditi bez obzira koliko god se neko bunio. Ti se poslovi ne rade, jer su to neki nečujni poslovi. Šehidske porodice i invalidi vise u zraku, u zakonima ih nema. Jučer mi je jedan čovjek spomenuo ime jednog bivšeg borca — ranjenika iz onog rata, zove se Ramos. Kaže: »Zadužio me Ramos, koji je izgubio sina neki dan, poselamio Aliju i poručuje mu da pogrešno radi. Ramos kaže da je njegov položaj, kao ranjenika, bio dobar u onoj bivšoj Jugoslaviji. Zašto? — Zato, jer je Tito postavljao na važna mjesta ljude koji su se borili u onom ratu. ; važnim mjestima, gdje su se rješavala boračka pitanja sjedio je borac, koji je štitio boračke interese. Alija je stavio nekakve činovnike koji o nama ne vode računa«. — Čovjek ima potpuno pravo, ali ja te ljude nisam postavio. Naprotiv. Ja sam još davno inicirao da se na svakom mjestu pomogne pri zapošljavanju invalida, ako treba i vani da se zaposle. Evo, tu je ministar unutrašnjih poslova, njemu sam istu stvar naredio, on kaže da to provodi kada šalje ljude vani. Događa se da u sekretarijatima za odbranu sjede ljudi koji nisu omirisali barut, i onda obično oni su ti koji šalju ljude na Treskavicu i druge frontove. A to može uspješno i sa pravom da radi samo onaj ko je bio dvije-tri godine u ratu...


... Ja bih vas na kraju zamolio da kažete o ovome što sam danas izložio, je li to tako ili nije. Ako nije, ispravite me. Recite vaše mišljenje i zaključke na osnovu toga šta treba da radimo. Koliko ja znam, na Izvršnom odboru je formuliran neki stav. Tiraži se od Harisa Silajdžića da povuče ostavku. Bila je jedna oštrija varijanta, koju je podržavala skoro polovina Odbora da se ostavka usvoji i da se ne bi trebalo pogađati s čovjekom koji je u ovako teškom momentu našao da daje ostavku, koji nije došao da na ovom skupu kaže svoj stav, nego će ga obrazložiti preko CNN-a itd. Bio je, dakle, jedan oštriji stav... Dajemo mu mogućnost da se vrati, ne zbog njega nego zbog naroda, koji u doba ovih blokada često ne zna sve okolnosti i činjenice. Četnici već komentarišu, tvrde kako raste raskol u muslimanskom narodu i trljaju ruke. Kome je to u ovom momentu trebalo? Da li su zaista postojali razlozi za to? — Mislim da se radilo o pribavljanju političkih poena u ovom teškom momentu za BiH, u trenutku stradanja naroda Srebrenice i Žepe...
Bog će pomoći onoj strani čije su namjere iskrene. Neka tako bude! Hvala.

***

Sarajevo, 11. 08. 2006. Saopćenje predsjedavajućeg Predsjedništva BiH Sulejmana Tihića u povodu skrnavljenja mezara prvog predsjednika Republike Bosne i Hercegovine rahmetli Alije Izetbegovića

Skrnavljenje mezara prvog predsjednika Bosne i Hercegovine rahmetli Alije Izetbegovića je gnusan teroristički i zločinački čin! To je atak na Bosnu i Hercegovinu, mir i suživot, ali i pokušaj destabilizacije prilika u našoj zemlji.

Počiniteljima ovog zločina poručujem da je rahmetli Alija Izetbegović u srcima svih bh. patriota. On je utemeljitelj i borac za samostalnost i odbranu države Bosne i Hercegovine, ravnopravnost i suživot svih njenih naroda i građana i nikakve eksplozije ga neće izbrisati!

Naprotiv, ovaj gnusni teroristički akt još više učvršćuje bh. patriote i branioce naše domovine da istrajemo u borbi za onakvu Bosnu i Hercegovinu za kakvu se zalagao rahmetli predsjednik Izetbegović i za koju su živote i zdravlje dali njeni najbolji sinovi.

Tražim da se utvrdi odgovornost onih koji su bili zaduženi za sigurnost Šehidskog mezarja Kovači i mezara prvog predsjednika Bosne i Hercegovine.

Također zahtijevam hitno djelovanje nadležnih institucija, kako bi bili utvrđeni motivi, a počinioci ovog terorističkog čina bili odmah identificirani i uhapšeni.

Inače, predsjedavajući bh. Predsjedništva je prekinuo privatnu posjetu porodici i odmah se zaputio prema Sarajevu, gdje se njegov dolazak očekuje u kasnim popodnevnim satima. Tihić će odmah posjetiti Šehidsko mezarje Kovači i mezar prvog predsjednika Bosne i Hercegovine rahmetli Alije Izetbegovića. Kontaktirao je i direktora Agencije za istrage i zaštitu Sredoja Novića, te komesara policije Kantona Sarajevo Himzu Selimovića i zatražio hitno poduzimanje svih radnji iz njihove nadležnosti.

 ***

Sarajevo, 10. 08. 2006 Predsjedavajući Predsjedništva BiH odgovorio Dodiku

Miloradu Dodiku, Vladi RS i svima koji su učestvovali u agresiji na Bosnu i Hercegovinu poručujem: vaše laži ne mogu i neće zasjeniti časnu odbranu i branioce Bosne i Hercegovine!

Svi vi, koji se zaklinjete u RS kao trajnu kategoriju, dobro znate da ona ne može opstati jer je u temeljena na genocidu, ratnom zločinu i etničkom čišćenju!

Milorad Dodik, ni lično, niti kao premijer RS, kao i Vlada RS, nisu pokazali spremnost niti su bilo šta učinili na procesuiranju genocida i ratnih zločina nad Bošnjacima, Hrvatima i ostalim nesrbima u RS.

1. Niste podnijeli niti jednu krivičnu prijavu za zločine o kojima svjedoče preko 400 do sada otkrivenih masovnih grobnica, uključujući i Crni vrh, kod Zvornika, sa 648 ostataka ubijenih Bošnjaka, te Put Čančari 10, također kod Zvornika, u kojoj je do sada pronađeno oko 1000 posmrtnih ostataka Bošnjaka – žrtava genocida nad stanovništvom Srebrenice!

2. Niste podnijeli niti jednu krivičnu prijavu za preko 700 koncentracionih logora (u svakom mjestu u RS!) kroz čije je torture prošlo stotine hiljada Bošnjaka, Hrvata i nesrba!

3. U na genocidu i ratnim zločinima stvorenom entitetu RS, do temelja su srušene 642 džamije, a oštećeno još preko 3000 muslimanskih vjerskih objekata, što nisu učinili ni četnici Draže Mihajlovića u Drugom svjetskom ratu!

4. Na području današnjeg entiteta RS silovano je desetine hiljada žena, samo zato što su bile Bošnjakinje i Hrvatice. Za ovaj zločin Dodik i Vlada RS također nisu podnijele niti jednu krivičnu prijavu, već su silovatelje i zlikovce nagradili pozicijama u policiji i drugim institucijama RS!

5. Nije podnesena niti jedna krivična prijava za progon oko milion Bošnjaka i Hrvata sa njihovih ognjišta, rušenje stotina hiljada kuća, pljačku i uništavanje stotina hiljada njihovih imanja!

Dakle, Milorad Dodik, Vlada ili bilo ko drugi iz RS nemaju moralno, niti bilo kakvo drugo pravo dovoditi u pitanje moju spremnost da se suočuim sa istinom. Uparvo ste vi ti kojima iskrenost u opredjeljenju za procesuiranje ratnih zločina(ca) nije vrlina, što je dobro poznato Haškom tribunalu i cijeloj međunarodnoj zajednici!

Sulejman Tihić, SDA i branioci Bosne i Hercegovine jesu i uvijek će nedvojbeno biti opredijeljeni za procesuiranje ratnih zločina, uključujući i pojedinačne zločine, ako ih je eventualno bilo, u akciji Oluja i prilikom oslobađanja Bosanske Krajine! Mi smo svoju zemlju ćasno branili i odbranili, a njenu budućnost gradimo na istini i pravdi!

 ***

Sarajevo, 09. 08. 2006. Predsjedavajući Predsjedništva BiH, Sulejman Tihić u povodu emitiranja snimaka o navodnom učešću pripadnika Petog korpusa Armije RBiH u zločinima počinjenim tokom akcije Oluja

Podržavam aktivnosti Tužilaštva na procesuiranju odgovornih za ratne zločine, uključujući i one počinjene u akciji Oluja, koja je, između ostalog, značila i okončanje višegodišnje blokade Bihaćke regije, te patnji i stradanja civilnog stanovništva na tom području.

Izjave Vlade Srbije i Vojislava Koštunice, te predsjednika i premijera RS Dragana Čavića i Milorada Dodika predstavljaju direktne pritiske na tužilaštvo, sa ciljem izjedančavanja agresora i zlikovaca sa braniocima Bosne i Hercegovine. Ukoliko su istinski opredijeljeni za procesuiranje ratnih zločinaca, neka to dokažu hapšenjem Radovana Karadžića i Ratka Mladića jer ih oni skrivaju i finansiraju već 11 godina.

Kada već pišu prijave, Koštunica, Čavić i Dodik moraju najprije podnijeti krivične prijave za stravične zločine koje su Vojska RS, arkanovci i drugi počinili nad nesrpskim stanovništvom prilikom povlačenja iz Sanskog Mosta. Vlasti RS nisu do danas, 11 godina nakon okončanja agresije na Bosnu i Hercegovinu, podnijele niti jednu krivičnu prijavu za preko 400 do sada otkrivenih masovnih grobnica na području entiteta RS. Upravo su u toku otkopavanja masovne grobnice Put Čančari 10 kod Zvornika, u kojoj je do sada pronađeno preko 1000 posmrtnih ostataka žrtava genocida u Srebrenici i Podrinju. Pozivam Dodika, Čavića i ostale zvaničnike RS da posjete ovu grobnicu i suoče se sa zločinima tvoraca RS!

Odbacujem svaku optužbu na račun generala Atifa Dudakovića i Petog korpusa Armije RBiH, koji su branili i odbranili svoju zemlju i narod od agresije i uništenja. Nije novost da Beograd pokušava izjednačiti agresiju, masovne i sistematske zločine sa pojedinačnim zločinima prilikom odbrane Bosne i Hercegovine i Republike Hrvatske. Međutim, u tome sigurno neće uspjeti jer ih demantiraju kako stotine masovnih grobnica, tako brojne presude i dokazi Haškog tribunala.

  ***

Preuzeto sa www.sda.ba /vijesti

Design by Mirza Hvala na posjeti!